Ulaznice
Umetnici
Branko Pražić
Nemanja Pražić
Tanja Bošković
Milan Caci Mihailović
Petar Peca Popović
Željko Sremčev
Igor Lončar
Dvojica bliskih prijatelja, Duško Trifunović, čudesni pesnik i Branko Pražić, kantautor, godinama su putovali i priređivali radost ljubiteljima Duškovih stihova. Duško je kazivao svoje pesme i pričao crtice iz svog prebogatog života, a Branko je uz gitaru pevao hitove koji su napisani na Duškove stihove. Jednog ledenog januarskog dana, Duško se preselio na Čerat i tamo počiva već trinaest godina. Branko Pražić je nastavio da čuva uspomenu na prijatelja i saradnika. Kreirao je program u kome kazuje Duškove pesme koje najviše voli, oživljava Duška kroz pričice o njemu i, naravno, peva. Peva pesme koje svi znamo. „Tajnu vezu’’, „Ti si mi bila naj, naj,’’, „Maskenbal’’, „Pristao sam biću sve što hoće’’ i mnoge druge. Peva i pesme koje je sam komponovao na Duškove stihove. Taj amalgam poezije,muzike i priče izaziva nostalgiju, sreću i mnogo pozitivnih vibracija.
Branko Pražić je Novosađanin, jedan od pionira vojvođanskog rokenrola. Ušao je u sve antologije jugoslovenske rok muzike. Osnovao je grupe „Cvrčak i mravi’’ i „Sunčeve pege’’. Komponovao pesme i pisao tekstove za druge pevače. Objavio je CD „Branko Pražić i Dobre vibracije pevaju Duška Trifunovića’’.
Duško Trifunović
„Ja sad hodam s tim pesmama ovde po Vojvodini i imam divnog pevača koji se zove Branko Pražić. On je bio svojevremeno Cvrčak i mrav. On uzme gitaru, ima kola vozimo se, pričamo priče, pominjemo tebe, pominjemo sve nas koji smo nekada značili nešto i da znaš da još uvek narodu značimo.”
Intervju za Radio Slobodna Evropa, vodio Brano Likić
Lazar Manojlović
„U noći pred novu, 2007. godinu, uključim sve sijalice u stanu i na terasi. Rastjerao sam tamu, koja već petnaest godina vlada. Sa puno svjetlosti dočekah ponoć i uđoh u novo ljeto sa željom da svijet živi u svijetlu, a ne u tami.
U rukama čaša vina i knjiga „Časna dokolica” Duško Trifunović, sjajni izbor pjesama koji je izvršio zajednički nam prijatelj Pero Zubac. Tako sam sa Duškom ušao u novu, 2007. godinu, a u januaru mu je godišnjica smrti. U januaru mu dižu spomenik na Brdu Čerat u Sremskim Karlovcima. A meni suza u oku nad knjigom izabrane Duškove poezije. Vino, pjesma, svjetlost, samo nema gitare Branka Pražića, nerazdvojnog Duškovog druga, saputnika i sapatnika posljednjih godina koji je maestralno pjevao Duškove pjesme uz zvuke gitare.” (Izvor: zvezdarateatar.rs)
